Ti koja imaš oči požudnije od mojih

Rad je  baziran je na istoimenoj kratkoj priči autorice.

U ovom radu  istražuje se koncept fabulativnog pripovijedanja, kompozicijski ga razlažući u dva glasa, vanjski i unutarnji i kroz njih miješajući točke gledišta. Izmjenjujući glasove postiže se ritam putovanja i izmjene percepcije koja je kompozicijski podržana i toponimskim odrednicama relacije kojom vlak prolazi. 

U toj perspektivi u priču se uvode povijesno- geografske reference i utiskuju se u kronotip dodana značenja. Koristeći se intertekstualnošću (  Dubravka Ugrešić, Vesna Parun) i već spomenutim toponimskim određenjima autorica širi domenu tzv. intimističke proze koja će u izvedbenom konceptu proširiti već upisana tekstualna značenja u efekt glasa, šuma, akustike. 

( Staša Aras)